Neotudjivi dio crnogorske tradicije su
porodicni rodoslovi. Mnoga prezimena nastajala su po imenu nekog predaka pa
mnogi sa istim prezimenom nemaju nikakvo krvno srodstvo. Najbolje mjesto o
prezimenima u Crnoj Gori moze se naci i na
internetu zahvaljujuci sajtu
Mihaila Mandica.
Djurdjevaca
ima puno da bi se svi medjusobno poznavali, ali svi vode porijeklo sa Lukova
kod Nikšića odakle su se raseljavali. Ne postoji pouzdan podatak da li
su se ranije prezivali Sandići ili Janketići, kao ni tacno vrijeme kad se prvi
put pojavljuje to prezime, ali po predanju se kaze da su se zbog krvne
osvete sa bratstvom Medenica iselili iz Morace i po selu Đuđevina dobili
prezime Đuđevac, a nešto kasnije sadašnje Djurdjevac.
Od prvih predaka dvojice braće
Radula
i Radivoja do danas ima devet pasova.
U istorijskom arhivu na Cetinju
postoje zapisi o porodici kao i odlikovanja Save Markova dobijenih za hrabrost
u bici na Vucjem Dolu. Kasnije je bratstvo cinilo posebnu cetu u okviru
żupskolukovskog bataljona i ucestvovali u bitkama na Skadru i Balkanskim
ratovima.
Novak Vujadinov,
Crnogorski komita i oficir I bataljona III cete
Kraljevske Crnogorske Vojske nastavio je ratovanje i poslije kapitulacije Crne
Gore.
Poslije Balkanskih i I svjetskog rata neki Djurdjevci su se odselili na Kosovo i Metohiju, a poslije II svjetskog rata kao kolonisti naselili se u Vojvodinu (Vrbas, Crvenka, Titel...)
Poslije II svjetskog rata osnovna
škola na Ivanju nosila je ime Blagoja Savovog Djurdjevca.
Po starom crnogorskom obicaju samo
muškarac je nasljednik loze i predstavljeni su skoro svi koji su nosili
i koji jos nose ovo prezime. Podatke je skupio i obradio
Milinko
Radojicin, a kompjuterski obradio njegov sin Dragan.
Sve rodjake koje nijesam naveo
molim da mi se jave i posalju podatke radi dopune, a biće mi posebno zadovoljstvo
ako navedeni rodoslov i sami pocnu dopunjavati.