Neotudjivi dio crnogorske tradicije su porodicni rodoslovi. Mnoga prezimena nastajala su po imenu nekog predaka pa mnogi sa istim prezimenom nemaju nikakvo krvno srodstvo. Najbolje mjesto o prezimenima u Crnoj Gori moze se naci i na internetu zahvaljujuci sajtu Mihaila Mandica.
Djurdjevaca ima puno da bi se svi medjusobno poznavali, ali svi vode porijeklo sa Lukova kod Nikšića odakle su se raseljavali. Ne postoji pouzdan podatak da li su se ranije prezivali Sandići ili Janketići, kao ni tacno vrijeme kad se prvi put pojavljuje to prezime, ali po predanju se kaze da su se zbog krvne osvete sa bratstvom Medenica iselili iz Morace i po selu Đuđevina dobili prezime Đuđevac, a nešto kasnije  sadašnje Djurdjevac.
Od prvih predaka dvojice braće Radula i Radivoja do danas ima devet pasova.
U istorijskom arhivu na Cetinju postoje zapisi o porodici kao i odlikovanja Save Markova dobijenih za hrabrost u bici na Vucjem Dolu. Kasnije je bratstvo cinilo posebnu cetu u okviru żupskolukovskog bataljona i ucestvovali u bitkama na Skadru i Balkanskim ratovima. Novak Vujadinov, Crnogorski komita i oficir I bataljona III cete Kraljevske Crnogorske Vojske nastavio je ratovanje i poslije kapitulacije Crne Gore.

Poslije Balkanskih i I svjetskog  rata neki Djurdjevci su se odselili na Kosovo i Metohiju, a poslije II svjetskog rata kao kolonisti naselili se u Vojvodinu (Vrbas, Crvenka, Titel...)

Poslije  II svjetskog  rata osnovna škola na Ivanju nosila je ime Blagoja Savovog Djurdjevca.  
Po starom crnogorskom obicaju samo muškarac je nasljednik loze i predstavljeni su skoro svi koji su nosili i koji jos nose ovo prezime. Podatke je skupio i obradio Milinko Radojicin, a kompjuterski obradio njegov sin Dragan.
Sve rodjake koje nijesam naveo molim da mi se jave i posalju podatke radi dopune, a biće mi posebno zadovoljstvo ako navedeni rodoslov i sami pocnu dopunjavati.